Likovna umjetnost i komunikacija moći

Znanstveni projekt Instituta za povijest umjetnosti

Likovna umjetnost i komunikacija moći u razdoblju ranoga novog vijeka (1450–1800): povijesne hrvatske regije na razmeđu Srednje Europe i Mediterana

Moć vizualija pokazuje se u likovnoj umjetnosti kao jed­nom od važnih nositelja političke, ideološke i vjerske promocije i propagande u razdoblju ranoga novog vijeka. Ovo istraživanje primarno će se posvetiti analizi i interpretaciji odnosa vizualija s područja likovne umjetnosti i nositelja moći u hrvatskim krajevima toga razdoblja te mjestima i medijima prenošenja poruka koje posreduju narative moći. Istraživanje će u duhu nove povijesti umjetnosti odgovoriti na pitanja:

1. Kojim medijskim kanalima, sredstvima i komunikacijskim strategijama određeni centri moći utječu na stvaranje i poticanje poželjnih reakcija kod različitih tipova primalaca u Hrvatskoj ranoga novog vijeka.
2. Kakva je uloga likovnih medija u oblikovanju javnoga mnijenja, odnosno u društvenoj promociji i (re)prezentaciji nositelja moći.

Nositelji moći u hrvatskim krajevima ponajprije su naručitelji iz plemićkog (svjetovnog i crkvenog) staleža koji su zastupnici državne ideologije Mletačke Republike, Ugarskog Kraljevstva, Habsburške Monarhije, Dubrovačke Republike. Njima se pridružuju i lokalni korporativni naručitelji – bratovštine, koji u većoj mjeri odražavaju interese lokalnih zajednica. Kroz te naručiteljske kanale objektivizira se i kulturni transfer u likovnim umjetnostima i arhitekturi na području Hrvatske u razdoblju od rane renesanse do kasnoga baroka.

Težišta su istraživanja na ikonografiji i semiotici državnovjerskoga kulta i mjesta njegova posredovanja (trg, palača, dvorac, crkva) te na ikonografiji i semiotici patronata i njegovoj ulozi u transferu kulture na području Hrvatske ranoga novog vijeka. Istraživanjem se oblikuje baza podataka prikladne vizualne građe toga povijesnog razdoblja, koja omogućava komparativnu analizu fenomena sa stajališta sociologije kulture, kritičke ikonologije i semiotike. Rezultat je uspostava primjerenoga interpretacijskog modela specifične uporabe likovne umjetnosti kao posrednika u komunikaciji moći u Hrvatskoj 1450–1800. godine.