Likovna umjetnost i komunikacija moći

Aktivnosti 2016.

Prosinac

V. sastanak suradnika na projektu

U skladu s radnim planom, peti polugodišnji sastanak suradnika na projektu održan je 13. prosinca u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Teme sastanka bile su:

1. Obavijest Hrvatske zaklade za znanost o vrednovanju rada u  drugoj godini.

Ocjena je Zaklade da je u radu tijekom druge godine ostvaren izvrstan napredak. Takva  ocjena poticaj je suradnicima na još veće zalaganje u ostvarenju ciljeva projekta. 

2. Plan rada i financijski plan za treću godinu.

Dogovoreno je da će se terenski rad, koji još nije obavljen, uglavnom odvijati prema predviđenom planu tijekom prve polovice 2017. godine. U predstojećem razdoblju težište će se staviti na popunjavanje baze podataka koja bi do sredine sljedeće godine trebala imati oko 200 jedinica. Baza podataka služit će kao podloga za izradu virtualne izložbe. Dogovoreno je da se pripremi stvarna izložba koncem 2018. godine. Izložba će se realizirati ili u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt ili u suradnji s Klovićevim dvorima.

Dogovoreno je da se u utorak, 6. lipnja 2017. održi 2. workshop projekta na temu Semantika osobne reprezentacije: grbovi, insignije i portreti  u ikonografiji naručitelja od 15.–18. st. u Hrvatskoj.

Studeni

Joško Belamarić održao predavanje o dubrovačkim ljetnikovcima

U sklopu Dana otvorenih vrata Instituta za povijest umjetnosti Joško Belamarić je 10. studenog 2016. godine u splitskoj podružnici Instituta – Centru Cvito Fisković održao predavanje Renesansni ljetnikovci u dubrovačkom Gružu – povijest, stanje i perspektive. U svom predavanju J. Belamarić je prikazao dosege hrvatske povijesnoumjetničke discipline u interpretiranju najvažnijih primjera dubrovačkih renesansnih ljetnikovaca. U predavanju su razmatrani mogući prototipovi i karakteristični arhitektonski tipovi tlocrta dubrovačkih ljetnikovaca, te njihov odnos prema idejama o obnovi antičkih uzora ladanjskih vila. Istaknuto je nastojanje dubrovačkih patricija da u njima ostvare svojevrsnu okosnicu socijalnoga reda, ono mjesto gdje su se njihova djeca trebala oblikovati, jer – kako konstatira Nikola Vidov Gučetić (Dello stato delle republiche secondo la mente di Aristole con essempi moderni, 1591): “tko želi upravljati Gradom, treba najprije naučiti upravljati vlastitom kućom.”

Milan Pelc na znanstvenom skupu o Nikoli Zrinskom Sigetskom

Milan Pelc sudjelovao je na znanstvenom skupu Odjeci bitke kod Sigeta i mita o Nikoli Šubiću Zrinskom u umjetnosti  (glazba, likovne umjetnosti, književnost) održanom u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu od 2.–4. studenog 2016. Organizatori  znanstvenog skupa bili su Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski institut za povijest i Hrvatsko muzikološko društvo. Milan Pelc održao je izlaganje pod naslovom  Immortali laude dignus Nicolaus illustris comes Serinensis. Nikola Zrinski Sigetski u knjigama sa životopisima i portretima znamenitih ljudi. Riječ o knjigama koje postaju novi žanr kasnohumanističke historiografije 16. st. Nikola Zrinki prikazan je u njima kao junak dostojan divljenja i nasljedovanja (exemplum virtutis). U izlaganju su obrađene dvije knjige toga tipa iz 16. st.: HEINRICH PANTALEON, Der dritte und letste Theil Warhafften Helden, Basel, Erben N. Brylingers 1570.; ANDRÉ THEVET, Les vrais pourtraits et vies des hommes illustres grecz, latins et payens, recueilliz de leur tableaux, Paris, 1584.

Listopad

Milan Pelc na znanstvenoj konferenciji i školi u Zadru

U organizaciji Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru održana je u Zadru od 25.-28. 10. 2016. međunarodna znanstvena konferencija na temu Autoritet, podrijetlo, autentičnost, evidencija (Conference and School on Authority, Provenance, Authenticity, Evidence). Jezik konferencije bio je engleski. Milan Pelc održao je na konferenciji izlaganje pod naslovom Prints and Drawings between Originality, Authenticity and Authority. Examples from the Valvasor Collection of the Archdiocese Zagreb (Grafika i crtež između originalnosti, autentičnosti i autoriteta. Primjeri iz Valvasorove zbirke Nadbiskupije zagrebačke u Zagrebu). Fokus izlaganja bio je na problematici obrade crteža i grafika u povijesnoj zbirci poput Valvasorove. U prvom redu ukazano je na nedoumice u atribuciji crteža koji su služili kao predlošci za vedute gradova u Valvasorovim topografskim albumima i na njihov odnos prema odgovarajućim bakrorezima.

Milan Pelc i Petra Batelja na znanstvenom skupu „XV. Dani Cvita Fiskovića“ u Zadru

U organizaciji Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Odjela za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru od 28. rujna do 1. listopada 2016. održan je u Zadru znanstveni skup „XV. Dani Cvita Fiskovića“ na temu „Likovne umjetnosti, arhitektura i povijesni identiteti“. Trećega dana skupa svoja izlaganja predstavili su voditelj projekta dr. sc. Milan Pelc, i suradnica, doktorandica Petra Batelja.

Pod naslovom „Ius supremi patronatus regis: sveti ugarski kraljevi u liturgijskim knjigama zagrebačkih biskupa oko 1500.“, M. Pelc predstavio je jedan važan moment u razumijevanju ikonografije ugarskih vladara Stjepana, Ladislava i Emerika u Zagrebačkoj biskupiji iz razdoblja srednjeg i ranog novog vijeka. Ikonografija ugarskih kraljeva, sastavni dio vizualnog identiteta zagrebačkih biskupa, dijelom je povezana s „apostolskim pravom“ ugarskih kraljeva da imenuju zagrebačke crkvene službenike. Taj „ius supremi patronatus regis“, vizualno je ugrađen u liturgijske knjige (misale i brevijare) zagrebačkih biskupa Jurja od Topuskog, Luke od Szegeda i Šimuna Erdödyja. Moguća interpretacija prikaza tih vladara apostrofira vjersko-politički identitet Zagrebačke biskupije u sklopu ugarske kraljevske jurisdikcije u ranom novom vijeku.

U svom izlaganju pod naslovom „Kolektivni vjerski identitet na primjerima Bogorodice Zaštitnice na Trškom Vrhu i Vinagori iz 18. i 19. stoljeća“ P. Batelja interpretirala je primjere zidnih oslika u navedenim hodočasničkim crkvama prepoznavajući u njima elemente iskazivanja javnog i kolektivnog vjerskog identiteta pobožnoga puka krapinskoga kraja. Takvim tumačenjem navedeni se primjeri udaljavaju od ikonografije patronata čija je funkcija da određenim motivima (kraljevske insignije, grbovi, portret donatora, itd.) djeluju kao posrednici u iskazivanju moći, osobnih interesa i uvjerenja naručitelja. Ti su elementi često prisutni na slikama Bogorodice Zaštitnice u sjevernoj Hrvatskoj u 18. stoljeću, no u navedenim primjerima riječ je o drugačijoj koncepciji koja odražava vjernički identitet pučke zajednice bez reprezentacije odnosno isticanja naručitelja.

Lipanj

Mirjana Repanić-Braun na međunarodnom simpoziju u Mariji Bistrici

Mirjana Repanić-Braun sudjelovala je u radu međunarodnog znanstvenog simpozija Pasionska baština kajkavskih krajeva, održanom od 17. do 19. lipnja 2016. u Mariji Bistrici.

U izlaganju naslovljenom Pasionske likovne teme u umjetnosti Hrvatskog zagorja izneseni su rezultati terenskih i arhivskih istraživanja dijela hrvatske umjetničke baštine iz razdoblja baroka, od oltara sv. Vuka u Vukovoju, oltara posvećenih trpećem ili raspetom Kristu i Žalosnoj Bogorodici u Lepoglavi, Hraščini, do zidnih slika u kapeli sv. Križa u župnoj crkvi sv. Martina u Donjoj Voći. U radu se ti primjeri hrvatskog umjetničkog nasljeđa razmatrani u kontekstu literarnih i vizualnih izvora za pojedine teme Pasije.

Mirjana Repanić-Braun održala javno predavanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci

9. lipnja 2016. Mirjana Repanić-Braun održala je javno predavanje Porta al Mare – o gradskim vratima u Rijeci u kontekstu vladavine Habsburga u organizaciji Katedre za Umjetnost ranog novog vijeka pri Odsjeku za povijest umjetnosti.

U predavanju su iznesene dosad nerazmatrane okolnosti nastanka portretnih bista careva iz dinastije Habsburg Leopolda I. i Karla VI. u trapeznom kruništu „vrata od mora“ pod gradskim tornjem u Rijeci, koje je 1753. nakon potresa 1750. obnovio Antonio Michelazzi (1707.–1772.). U opisu gradskih vrata Matejčić spominje da su obje biste rad istoga kipara, odnosno rad iste ruke, te da su mogle nastati samo u doba kada je Karlo VI. stupio na prijestolje, odnosno 1711. godine, kada je naslijedivši Josipa I. preuzeo titulu svetog rimski cara i kralja Češke, Mađarske i Hrvatske. Pogled izbliza na poprsja ukazuje, međutim, na činjenicu da je unatoč očiglednim restauratorskim intervencijama tu riječ o posve različito zasnovanim skulpturama, različitim u kiparskom shvaćanju forme te dekorativnim i tipološkim značajkama. Stoga je s velikom dozom sigurnosti zaključeno da je kip Leopolda I. izveden ranije, vjerojatno nakon 1659. kada Riječanima odobrava gradski grb, a s još većim uvjerenjem nastanak biste Karla VI. smješten je u 1728. godinu, kada Riječani obavljaju pripreme za carev dolazak planiran u sklopu njegova obilaska nasljednih austrijskih zemalja. Svi gradovi obuhvaćeni rutom Karla VI. unaprijed su dobili precizan plan careva boravka i svaki je od njih ovjekovječio važan trenutak njihove povijesti nekom vrstom spomenika. U Rijeci to je zasigurno bilo uređenje gradskoga tornja na koji su iznad vrata postavljene biste careva, jedna stara i jedna nova, usklađena s onom ranijom dimenzijama i obradom podloge na kojoj su istaknuti simboli carske i vojne moći, što je razvidno na slici Dolazak cara Karla VI. u Rijeku (1728.) u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Iste godine, također u čast careva posjeta Ljubljani, Francesco Robba (1698.–1757.) izvodi mramornu bistu i glineni reljef Karla VI. , a u Trstu je na Trgu jedinstva Italije (Piazza del'Unità d'Italia) na visokom stupu bio podignut stojeći kip vladara.

Mirjana Repanić-Braun sudjelovala na simpoziju o sakralizaciji pejzaža i svetim mjestima

2. i 3. lipnja 2016. Mirjana Repanić-Braun sudjelovala je u radu međunarodnog znanstvenog skupa Sacralization of Landscape and Sacred Spaces, u organizaciji Instituta za arheologiju Sveučilišta u Zagrebu, s izlaganjem The Sacralized Spaces of Calvary Monuments.

Od srednjovjekovnih religioznih predstava, preko inscenacija Kristove muke u isusovačkim igrokazima, pa sve do današnjih manje ili više izražajnih živih Križnih puteva, kontinuirano se i prigodno u vrijeme Uskrsa evocira Kristov put do Golgote, jedan od ključnih događaja u povijesti kršćanstva. Međutim, dok liturgijske procesije dramaturgijom prizora potiču emotivnu i duhovnu katarzu ne ostavljajući trajna obilježja u prostoru, podignute, skulpturalno opremljene kalvarije i čitavi građevinski kompleksi podizani od kraja 15. stoljeća naovamo, trajni su znakovi sakraliziranog prostora. Premda začetak Svetih brda u Italiji, Sacro Monte di Varallo (1491.) datira iz vremena prije Tridentskog koncila (1545. – 1563.), podizanje kalvarija kulminiralo je u razdoblju protureformacije, održavši se sve do današnjih dana. Uz osvrt na najznačajnije primjere Kalvarija u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji, u izlaganju je bilo riječi o sakraliziranim prostorima hrvatskih Kalvarija nastalih između 17. i 19. stoljeća.

Međunarodna radionica

U okviru rada na projektu Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu organizirao je međunarodnu radionicu »Between Venice, the Kingdom of Hungary and the Habsburgs: The State and Religious Iconography and the Places of Its Dissemination during the Early Modern Period in the Historical Croatian Territories« koja je održana 2. i 3. lipnja 2016.

Program (PDF)
Knjiga sažetaka (PDF)

IV. Sastanak suradnika na projektu

Dana 2. lipnja 2016. održan je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu četvrti polugodišnji sastanak suradnika na projektu u skladu s radnim planom.

Teme sastanka bile su:

  1. Ostvarenje plana u drugoj godini rada na projektu.

    Zaključeno je da je većina  aktivnosti predviđenih planom realizirana ili će biti realizirana do konca mjeseca lipnja 2016.

    Nerealiziran je zbog opravdanih razloga ostao terenski rad dr. sc.  Daniela Premerla u Rimu i dr. sc. Mirjane Repanić Braun u Varaždinu i Čakovcu. Zaključeno je da će se pri godišnjem izvještaju od HRZZ-aa zatražiti prebacivanje tih aktivnosti u narednu godinu.

  2. Dio planiranih radova objavljen je, dok će jedan dio biti objavljen tijekom sljedećeg razdoblja. Objavljeni su i neki radovi koji nisu bili planirani.

  3. Baza podataka je u pokusnoj fazi. Izrađen je programski software  i pripremljen formular za unošenje podataka. U narednim mjesecima predviđeno je unošenje određenog broja kataloških jedinica u bazu.

  4. Rekapituliran je plan za sljedeću, treću godinu rada na projektu.

Svibanj

Milan Pelc održao javno predavanje na Sveučilištu u Mariboru

U organizaciji Umetnostnozgodovinskog inštituta Franceta Steleta ZRC SAZU u Ljubljani i Oddelka za umetnostno zgodovino Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru voditelj projekta dr. sc. Milan Pelc održao je u četvrtak, 12. svibnja 2016. u Mariboru predavanje naslovljeno Johann Weichard Valvasor i car Leopold I. Ikonografija cara i njezina recepcija na primjerima iz Valvasorove  grafičke zbirke Nadbiskupije zagrebačke.

U predavanju su analizirane sastavnice  ikonografije cara Leopolda I. na grafičkim listovima u Valvasorovoj zbirci i u knjigama iz Valvasorove knjižnice. Kao kolekcionar grafika Valvasor je u svoju zbirku uvrstio niz grafičkih portreta cara Leopolda I. (vlada oko 1658‒1705), nastalih u razdoblju  od 1658. do oko 1685. Na njima se očituje recepcija careve ikonografije koja je u funkciji proizvodnje informacija, reprezentacije vladara u javnosti i njegove glorifikacije. Primjeri iz Valvasorove zbirke svjedoče o postojanju i zajedničkom djelovanju glavnih čimbenika javne komunikacije u ranom novom vijeku: masovnih medija (ilustrirani leci, grafike, ilustrirane brošure), te društva spektakla i proizvodnje imagea, koja u slučaju cara Leopolda I. pridonosi kultu njegove ličnosti. Ti su primjeri autentično svjedočanstvo vizualne komunikacije u službi iskazivanja odanosti vladaru. Oni veličaju njegove zasluge za Carstvo, ističući osobito njegovu uspješnost na vojnom i političkom polju. U duhu propagande careve vojničke uspješnosti istaknuta je njegova uloga u borbi protiv Osmanlija, pri čemu je car stiliziran u velikog pobjednika i trijumfatora. Na mnogim prikazima Leopold I. predstavljen je kao car-sunce i izvor sreće i blagostanja za svoje podanike.

Travanj

Ivana Prijatelj Pavičić sudjelovala na simpoziju o Andriji Meduliću u Veneciji

U okviru međunarodnog simpozija „Andrea Schiavone. Pittura, incisione, disegno nella Venezia del Cinquecento“ dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić održala je 1. travnja 2016. predavanje pod naslovom „Contributo alle costruzioni dell’identità del pittore Andrea Meldola/Meldolla/Andrija Medulić nella storiografia d’arte e nell’arte figurativa (cioè pittura, grafica e scultura)“. Simpozij je od 31. 3. do 2. 4. 2016. održan u Fondazione Giorgio Cini u Veneciji. Organizatori: Fondazione Giorgio Cini - Biblioteca Nazionale Marciana, Venecija.

Izlaganje je posvećeno konstrukcijama identiteta slikara Andrije Medulića/Andrea Meldolla (oko 1515–1563) u talijanskoj historiografiji od vremena kad je slikar živio u Veneciji pa sve do 19. stoljeća. U radu su analizirani (pseudo) etnički i drugi konstruirani identiteti temeljeni na humanističkim teorijama o podrijetlu Venecijanaca (Henetizam), Iliraca ili Slavena, koje su bile aktualne u historiografiji Firenze, Rima i Venecije od 16. do 18. stoljeća.

Ožujak

Petra Batelja na međunarodnom kolokviju u Parizu

Petra Batelja, doktorandica i suradnica na projektu, sudjelovala je na međunarodnom kolokviju „Virgins, Wives, Mothers. National Personifications in Early Modern Europe“ u organizaciji Deutsches Historisches Instituta u Parizu (DHIP IHA) u trajanju od 29. do 31. ožujka 2016. godine.

U svom izlaganju pod nazivom „Beatissima Maria, Advocata Croatiae“ predstavila je natpis PATRONA HUNGARIAE ET ILLYRICI na prikazu Bogorodice s Djetetom u Collegium Illyricum et Hungaricum u Bolonji i PATRONA CROATIAE & HVNGARIAE na oltarnoj pali oltara Marije Pomoćnice u Zagrebačkoj katedrali. Uzevši u obzir kontekst nastanka obaju djela, posebice njihove naručitelje, djela odražavaju specifične političke tendencije prisutne u hrvatskim elitnim krugovima krajem 17. stoljeća. Zaštitnička uloga Bogorodice može se tumačiti kao potpora aktualnim težnjama za jednakost s Ugarskom i suverenost Hrvatskog Kraljevstva u ranom novom vijeku.

Joško Belamarić održao predavanje u Firenci

U prestižnoj Villa I Tatti — The Harvard University Center for Italian Renaissance kod Firence suradnik na projektu dr. sc. Joško Belamarić održao je 24. ožujka predavanje na engleskom jeziku pod naslovom The Interior of Split Cathedral (former mausoleum of Diocletian) during the Renaissance

U predavanju je analiziran unutrašnji izgled i oprema splitske katedrale, nekadašnjeg mauzoleja cara Dioklecijana, koja je iza sredine 15. st. poprimila izgled svojevrsnog crkvenog kazališta. U prostoru nasuprot glavnom oltaru dizala se gotička schola cantorum na kojoj su se za mjesta borili pripadnici kleričke i laičke elite grada Splita. Drvene su tribine bile podignute iznad većine oltara kao i nad južnim vratima katedrale. Na prvoj etaži formiran je prostor za sakristiju, katedralnu riznicu i lođu za mletačkog upravitelja grada. Na drugoj etaži bile su orgulje i podest za pjevače, nad kojima je stajao golemi drveni kip mletačkoga lava (danas se čuva u Musée Jacquemart-André u Parizu). Naposljetku, uokolo čitave crkve podignut ja na kamenim vijencima dvostruki niz drvenih stupaca s galerijama za publiku.

Oslanjanjući se na najranije biskupske vizitacije i nekoliko još neobjavljenih inventara katedrale u Splitu autor je u predavanju dočarao iznenađujuću sliku društvenih i ideologijskih podjela u prostoru same građevine. Analizirao je pritom ulogu koju su pri određivanju prostora unutrašnjosti igrale liturgijske igre i glazba. U predavanju je iznesen pokušaj rekonstrukcije izgleda crkve prije radikalnog čišćenja koje je započelo u ranom 17. st.

Milan Pelc i Daniel Premerl održali predavanja u Splitu

Predstavljajući splitskoj publici projekt i svoje istraživanje, Milan Pelc održao je 16. 3. 2016. predavanje pod naslovom Osobna reprezentacija i „državna“ simbolika u liturgijskim knjigama zagrebačkih biskupa oko 1500.

Zagrebački biskupi s konca 15. i početka 16. stoljeća pobrinuli su se da njihova biskupija dobije nekoliko reprezentativnih liturgijskih knjiga: brevijara, misala i jedan antifonar. Neke su knjige izrađene u tradicionalnom obliku kodeksa i oslikane minijaturama, dok su druge objavljene tiskom i opremljene drvoreznim ilustracijama. U analizi bogate vizualne građe tih knjiga težište je na slikovnim motivima osobne reprezentacije pojedinih biskupa-naručitelja, ali i simbolima kojima se vjerska ikonografija prožima s ugarskom kraljevskom simbolikom. Interpretacija te ikonografije pridonosi boljem razumijevanju povijesnog identiteta Zagrebačke biskupije u ranome novom vijeku.

Daniel Premerl govorio je o temi Grb Ivana Tomka Mrnavića. Šibenčanin Ivan Tomko Mrnavić (1580–1637), naslovni biskup bosanski te zagrebački i šibenski kanonik, uz utjecajan književni opus i povjerljive funkcije koje je obnašao za Svetu Stolicu, sustavno je i uspješno gradio i oblikovao svoju javnu osobnost. Stoga je i oblikovao svoj grb. Na predavanju su predstavljeni i analizirani dosad sakupljeni primjerci grba Ivana Tomka Mrnavića. Interpretiran je nastanak grba, njegova forma, preobrazbe i značenje.

Milan Pelc održao javnu tribinu o prožimanju medija na prijelazu iz srednjega u rani novi vijek

U organizaciji Kluba hrvatskih humboldtovaca voditelj projekta dr. sc. Milan Pelc održao je u četvrtak, 4. veljače 2016. u Maloj vijećnici Rektorata Sveučilišta u Zagrebu javnu tribinu s predavanjem na temu Prožimanje medija i pobjeda (tipo)grafike na početku ranoga novoga vijeka.

U predavanju je analiziran povijesni prijelaz iz kulture pisane knjige i rukom izrađene slike u kulturu tiskane knjige i mehanički otisnute i umnožene slike koji se odvijao tijekom 15. st. Promjena paradigme koja se najprije događala prožimanjem, a potom postupnim prijelazom iz manualnog u mehanički način izrade knjiga i slika predstavljena je na primjerima iz liturgijskih knjiga s minijaturama i grafikama, koje su koncem 15. i početkom 16. st. nastale u okrilju Zagrebačke biskupije, a kojih su naručitelji bili zagrebački biskupi Juraj od Topuskog (Juraj od Steničnjaka) i Luka de Szeged.