Likovna umjetnost i komunikacija moći

Aktivnosti 2017.

Lipanj

Održan znanstveni kolokvij Semantika osobne reprezentacije

Na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu održan je 6. lipnja 2017. znanstveni kolokvij Semantika osobne reprezentacije: grbovi, insignije i portreti u ikonografiji naručitelja od 15.-18. st. u Hrvatskoj (program ovdje). Time je uspješno ostvarena još jedna važna aktivnost predviđena planom rada na projektu VACOP. U nizu zanimljivih prezentacija iznesena je nova građa s tog specifičnog područja likovne umjetnosti, a neki već poznati primjeri sagledani su s novoga stajališta.  U skladu s programom kolokvija sudionici su diskutirali o problematici osobne reprezentacije naručitelja koja se vizualizira putem grbova, portreta, insignija i atributa ugrađenih u djela vizualne umjetnosti i arhitekture od 15. do 18. st. Rasprava o ulozi i funkciji grbova i portreta odvijala se u rasponu od prepoznavanja njihove važnosti za identifikaciju naručitelja do različitih strategija „retorike slike“ kojom se posreduju intencije zakladnika i naručitelja u njihovoj kulturnoj sredini. 

Održan VI. sastanak suradnika na projektu

U sklopu znanstvenog  kolokvija Semantika osobne reprezentacije koji je 6. lipnja 2017. priređen na Institutu za povijest umjetnosti, suradnici na projektu održali su VI. sastanak predviđen planom rada na projektu. Na sastanku je razmotrena dinamika ostvarivanja planiranih aktivnosti u trećoj godini rada. Voditelj projekta zamolio je suradnike da intenzivnije prionu popunjavanju baze podataka koja će služiti kao izvor građe za predviđenu virtualnu ili stvarnu izložbu planiranu za konac 2018. godine. Razgovaralo se i o pripremama za završnu međunarodnu konferenciju koja će se održati početkom lipnja 2018., a poziv za sudjelovanje na konferenciji bit će poslan početkom jeseni ove godine. 

Svibanj

Mirjana Repanić-Braun sudjelovala na međunarodnom znanstvenom skupu u Ljubljani

Na međunarodnom znanstvenom skupu The Role of Religious Confraternities in Medieval and Early Modern Art u Ljubljani (10.-12. svibnja) M. Repanić Braun sudjelovala je s izlaganjem  Barokna umjetnička ostavština bratovština u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Premda udio bratovština u nastanku sakralne umjetničke baštine na području sjeverozapadne Hrvatske nije zanemaren u znanstvenim i stručnim radovima povjesničara umjetnosti, naručiteljska uloga bratovština u razdoblju ranog novog vijeka nikada nije bila predmet sustavnih istraživanja hrvatskih povjesničara umjetnosti. Najpotpuniji uvid u povijest nastanka i djelovanja bratovština u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda dobiva se sabiranjem podataka koje u nizu svojih publikacija donosi fra Paškal Cvekan na temelju proučavanja arhivske građe u samostanskim kućama od Trsata i Zagreba do Bača i Subotice.

Ovaj rad donosi rezultate daljnjih arhivskih i terenskih istraživanja njihove umjetničke ostavštine, osvrće se na društveni status utemeljitelja i članova, ikonografiju patronata i utjecaj na vizualni identitet sakralne umjetnosti iz razdoblja baroka. Religiozne bratovštine koje su promovirale svoju pobožnosti i vrijednosti u sklopu samostanskih crkava današnje Provincije, utemeljene 1900. godine spajanjem Hrvatsko-kranjske provincije Svetoga Križa, slavonsko-podunavske Provincije sv. Ivana Kapistrana i Provincije sv. Ladislava sa sjedištem u Zagrebu, nedvojbeno su djelovale i kao naručitelji umjetničkih djela, ponajprije 'svojih' oltara i pripadajuće kiparske i slikarske opreme. Ipak, sagledana u širem kontekstu ta djela uz nekoliko iznimaka ne donose ništa novo ni uzbudljivo kada je riječ o uposlenim umjetnicima i obrtnicima; kao naručitelji bratovštine slijede već 'zacrtane staze' ostalih donatora, oslanjajući se najčešće na radionice u Novom Mestu, Mariboru, Ljubljani, Grazu i Pečuhu te rjeđe na domaće snage, uglavnom drvorezbare i kipare djelatne u sklopu franjevačkih samostana i u većim gradovima – Zagrebu i Varaždinu. Ikonografija naručenih radova jednostavna je i uz nekoliko iznimki najučestalije  vezana uz patrone triju bratovština – Bratovštine od pojasa sv. Franje, Škapularske bratovštine i Bratovštine sv. Antuna Padovanskog.

Program

Semantika osobne reprezentacije

U okviru rada na znanstvenom projektu Likovna  umjetnost i komunikacija moći u razdoblju ranoga novoga vijeka (1450.-1800.): povijesne hrvatske regije na razmeđu Srednje Europe i Mediterana na Institutu za povijest umjetnosti održat će se znanstveni kolokvij pod naslovom  Semantika osobne reprezentacije: grbovi, insignije i portreti  u ikonografiji naručitelja od 15.-18. st. u Hrvatskoj.

Kolokvij će se održati u Zagrebu, Institut za povijest umjetnosti, Ul. grada Vukovara 68, soba 235, u utorak, 6. lipnja 2017. prema priloženom programu. 

Program

Petra Batelja na doktorskom seminaru u Ljubljani

Doktorandica Petra Batelja sudjelovala je na doktorskom seminaru održanom u Dvorani Zemljepisnega muzeja ZRC SAZU u Ljubljani, 26. svibnja 2017. godine. Seminar je organiziran u sklopu radionice projekta dr. sc. Polone Vidmar „Umetnostna reprezentacija plemstva: naročništvo na Štajerskem v zgodnjem novem veku“, koji financira Javna agencija za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije (ARRS). U svom izlaganju P. Batelja je unutar teme „Naročniška vloga družine Oršić v 18. stoletju“ predstavila metodologiju doktorske disertacije kao i rezultate svog dosadašnjeg istraživanja s osvrtom na slovensku komparativnu građu i izvore.

Program

Ožujak

Milan Pelc održao predavanje u Beču

U organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču, voditelj projekta dr. sc. Milan Pelc održao je 9. ožujka 2017. u dvorani Veleposlanstva predavanje pod naslovom Die Wiener Schule der Kunstgeschichte und die kroatische Kunstwissenschaft (Bečka škola povijesti umjetnosti i hrvatska povijesnoumjentička znanost). U predavanju je prikazana djelatnost znanstvenika Bečke škole povijesti umjetnosti koji su u drugoj polovini 19. i početkom 20. st. istraživali hrvatsku umjetničku baštinu: Rudolfa von Eitelbergera, Dagoberta Freya, Hansa Folnesicsa, Maxa Dvořáka, Josefa Strzygovskog i drugih. Ti su znanstvenici dali bitan doprinos u stvaranju temelja povijesti umjetnosti i zaštite spomenika u Hrvatskoj, tada još sastavnici Austro-Ugarske Monarhije. S njima su tijesno povezani hrvatski povjesničari umjetnosti Iso Kršnjavi, Gjuro Szabo, Artur Schneider, Ljubo Karaman i drugi, koji su se obrazovali na Sveučilištu u Beču. Oni su metode Bečke škole povijesti umjetnosti, koje se prije svega očituju u kritičkom vrednovanju arhivskih vrela i analizi spomenika, prenijeli u hrvatsku povijesnoumjetničku znanost.