Likovna umjetnost i komunikacija moći

Milan Pelc

Armamentarium heroicum

Schrenck von Notzing, Armamentarium heroicum & Johann Walter, Continuatio…
[Sažetak članka predana časopisu Gutenberg Jahrbuch, 2015.]

Metropolitanska knjižnica u Zagrebu čuva u fondu jedno od najvažnijih izdanja s područja plemićke reprezentacije u ranom novom vijeku: ilustriranu knjigu velikoga folio-formata poznatu pod naslovom Armamentarium heroicum. Autor je knjige bavarski plemić Jakob Schrenck von Notzing, koji se pobrinuo za latinsko i njemačko izdanje. Puni naslovi obaju izdanja glase:

  • Jakob Schrenck von Notzing: Augustissimorum imperatorum, serenissimorum regum, atque archiducum, illustrissimorum principum, nec non comitum, baronum, nobilium aliorumque clarissimorum virorum ... verissimae imagines, et rerum ab ipsis domi, forisque gestarum succinctae descriptiones... Innsbruck, Ioannes Agricola [Hans Baur] 1601. 2°
  • Jakob Schrenck von Notzing: Der aller durchleuchtigisten und großmächtigen Kayser, durchleuchtigisten unnd großmächtigen Königen & Ertzhertzogen, durchleuchtigen und hochgebornen Fürsten, wie auch Grafen, Herrn vom Adel, und anderer treflicher berühmbter Kriegßhelden, die entweder selbsten General und Feldtobristen in namhafften Feldzügen gewest, oder aber sonsten hohe und ansehliche Befelch getragen, warhafftige Bildtnussen, und kurtze Beschreibungen ihrer so wol in Fridts- als Kriegßzeiten verrichten fürnembsten thaten und handlungen..., Augsburg, Daniel Baur, [1603]. 2°

Car Rudolf II.Za iscrpne informacije o obama izdanjima sa sinoptičkim reprodukcijama njihovih stranica vidi: Jakob Schrenck von Notzing, Die Heldenrüstkammer (Armamentarium Heroicum) Erzherzog Ferdinands II. auf Schloß Ambras bei Innsbruck. Faksimiledruck der lateinischen und der deutschen Ausgabe des Kupferstich-Bildinventars von 1601 bzw. 1603. Herausgegeben, eingeleitet und erläutert von BRUNO THOMAS. Biblio Verlag Osnabrück 1981.

Schrenckova je knjiga zbirka bakroreznih portreta s pridruženim biografijama znamenitih muževa koji su u svijesti suvremenika zauzimali mjesto uzornih vojskovođa, ratnih stratega i hrabrih boraca. Među njima je i Nikola Zrinski, koji je 1566. junački poginuo u obrani Sigeta. Knjiga je imala visoku reprezentacijsku vrijednost za pripadnike plemićkoga staleža. Jedan je primjerak latinskog izdanja sačuvan i u Biblioteci Zrinskih, koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (BZ 1). Njezin vlasnik, Nikola Zrinski, zapisao je na margini pokraj portreta svojega šukundjeda, sigetskog junaka, latinski epigram: Una est et verax summa uirtutis imago / Viuere cum possis non timuisse mori.  

Siegfried von KollonitschPrimjerak iz Metropolitane u Zagrebu, koji potječe iz Valvasorove knjižnice, isprva je bio vlasništvo Johanna Waltera (Walthera), slikara iz Strasbourga (1604–1679), koji je na predlistu rukom unio svoj ekslibris: Ex libris Ioann(is)Walter(i) Pictoris 1657, s motom: Een is noodich (Samo je jedno potrebno). Johann Walter dodao je Schrenckovu Armamentariumu svoj nastavak s portretima znamenitih vojskovođa i ratnih junaka koji su živjeli i djelovali potkraj 16. i u prvoj polovini 17. stoljeća pod naslovom: Continuatio delineationis imaginum verissimarum imperatorum, regum, ducum, principum, comitum, baronum nobilium, aliorumque virorum clarissimorum, ut et descriptionis rerum ab ipsis domi forisque laudabiliter gestarum ab anno 1604 seculi huius usque praesentem diem. Hoc est Vorstellung wahrhafter Abbildung deer fürnembsten Keyßer, Könige, Fürsten, Graffen und Herren und anderer berühmbter kriegs Helden so von Zeit deß hochlöblichen Keyßers Rudolpho dem anderen sonderlichen in letzt vergangenem Teutschem Krieg sich hoch berühmbt gemacht und deren gedechtnuß ewig bleiben wird: soviel deren zur Hand gebracht werden mögen accurante Johanne Walthero pictore & cive Argentoratensi. U tom Nastavku Schrenckove knjige Walterov je izbor ponajprije pao na vojskovođe koji su sudjelovali u Tridesetogodišnjem ratu (1618–1648), no ima i vojskovođa iz nešto ranijeg razdoblja. Serija njegovih portreta i biografija započinje s carem Rudolfom II. Na većini svojih portreta Walter oponaša portretni obrazac iz Schrenkova Armamentariuma: likovi vojskovođa prikazani su kao čitave figure u nišama. No postoje i iznimke, primjerice, portretna poprsja u ovalnim okvirima. Portreti su izrađeni ručno u tehnici gvaša na papiru – svaki je od njih (za razliku od grafičkih portreta u Schrenckovu Armamentariumu) unikatno umjetničko djelo. Umjetnik je pritom suzdržanim, gotovo monokromnim, kolorizmom nastojao zadržati dojam bakroreznih portreta iz prvoga dijela knjige. Prema paginaciji izvorno je Walterov Nastavak sadržavao najmanje 49 listova. Nažalost, mnogo je listova istrgnuto, tako da je ostalo samo 27 portreta. Neke od njih zasad nije bilo moguće identificirati jer su istrgnuti listovi s njihovim biografskim podacima. Od nekih su, pak, ostali samo biografski podaci, a nestali su listovi s portretima.

Walterov vlastoručni Nastavak Schrenckova Armamentariuma jedinstven je primjer prenošenja starijega komunikacijskog obrasca (portretne knjige s biografijama znamenitih ljudi potječu još iz 16. stoljeća) u nov komunikacijski okvir baroknoga reprezentacijskoga portretizma sa snažnim memorijskim konotacijama. One su u znatnoj mjeri određene umjetnikovim izborom i njegovim vjersko-političkim opredjeljenjem za protestantizam. Pritom je umjetnik u izboru portretiranih osoba napustio model „zbirke kurioziteta“ kakav je zastupljen u Schrenckovoj knjizi. Naime, Schrenckovo djelo nastalo je ponajprije kao svojevrsni katalog oružja znamenitih vojskovođa 15. i 16. stoljeća koje se nalazilo u zbirci tirolskoga vojvode Ferdinanda Habsburškog. Portreti s biografijama vojskovođa na određen su način zapravo „pridruženi“ oružju. Waltera pak oružje nije zanimalo. On je svoj nastavak zamislio kao galeriju portreta s vizualnim i biografskim informacijama o vojskovođama koji su odigrali važnu ulogu u njemu suvremenim događanjima iz tzv. Dugog rata rata s Osmanlijama (1593–1606), odnosno iz Tridesetogodišnjeg rata. Njegova je ambicija možda bila da tu portretnu galeriju objavi tiskom, no za to zasad nema potvrde. Pri izradi portreta Walter se služio suvremenim grafičkim predlošcima. Štoviše, u njegov Nastavak ulijepljena su dva bakrorezna portreta koja svjedoče o umjetnikovu svjesnu raspolaganju tom vrstom vizualija.

Vizualna građa iz članka