Likovna umjetnost i komunikacija moći

Milan Pelc

Georgius Subarich sculpsit Viennae

Juraj Šubarić, bakrorezac u Beču oko 1650 – djela i naručitelji
Sažetak članka objavljenog u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 39 (2015.), 55–74

Biografski podaci o bakrorescu koji se na većini svojih djela potpisao kao  Georgius Subarich sculpsit Viennae ostali su za sada nepoznati. Nema ni pouzdanog dokaza da je taj bakrorezac bio hrvatskoga podrijetla, premda i mađarski i hrvatski istraživači novijega doba to smatraju vjerojatnim. Njegovo ime najčešće se povezuje sa slavnim epom Nikole Zrinskog Adriai Tengernek Syrenaia (Beč, 1651.), za koje je izradio bakroreznu alegorijsku naslovnicu. Čini se da je s hrvatskom kulturnom sredinom Šubarić bio višestruko povezan zahvaljujući naručiteljima i adresatima njegovih djela. Tako je za isusovce u riječkom kolegiju izradio dva bakroreza namijenjena pučkoj pobožnosti u bratovštinama koje su vodili isusovci. Riječ je o prikazu čudotvornog riječkog raspela koje se sredinom 17. st. nalazilo u isusovačkoj crkvi u Rijeci (danas katedrala sv. Vida) i o prikazu Bogorodice sućutne koji je Šubarić izradio prema bakrorezu Johanna Sadelera I. Oba su bakroreza upotrijebljena i kao ilustracije molitvenika Brascno Duhovno, kojega je autor riječki isusovac Nikola Hermon. Molitvenik je objavljen 1693. u Ljubljani.

Vodeći bečki tiskari, Matthäus Cosmerovius i Matthäus Rickhes, objavili su između 1644. i 1652. niz knjiga s bakrorezima Jurja Šubarića. Njima treba dodati i dva velika tiskana plakata s alegorijskim prikazima, objavljena 1646. Prvi ima latinski naslov Connvbium Lilii et Daphnes, Pronuba Pallade celebratum…, a drugi Hymettvs deliciosis redvndans floribvs…. Oba zastupaju intenzivnu proizvodnju tiskovina namijenjenih promociji akademske naobrazbe na sveučilištima koja su tada vodili isusovci. Kao sponzor prvoga plakata potpisan je grof Petar Konjski (Konzky), iz Konjščine u Hrvatskom zagorju.  

Nekoliko Šubarićevih bakroreza izravno je povezano s naručiteljima iz krugova visokog hrvatsko-ugarskog plemstva sredine 17. st. Riječ je bakroreznom grbu – ekslibrisu Franje Nádasdyja, otisnutom u knjizi Mundus Marianus (Beč, Cosmerovius, 1646.), Lovre Grizogona (Laurentius Grisogono), isusovca podrijetlom iz Splita. Bakrorezni grb magnatske obitelji Palffy von Erdöd Šubarić je izradio za tiskani posmrtni govor Foelicitas mater … sive oratio funebris in exequiis illustrissimae comitissae … Mariae Fugger de Kirchberg (Beč, Cosmerovius,1646.), kojega je autor učeni Thomas Palffy ab Erdöd, kanonik požunskog kaptola. Šubarić je osim toga u bakrorezu prikazao castrum doloris grofa Ivana III. Draškovića (umro 1648.), koji je bio podignut u crkvi sv. Martina u Bratislavi. Za knjigu Jurja Rattkaya od Velikog Tabora, Memoria Regum et Banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae (Beč, Cosmerovius, 1652.) Šubarić je izradio dva velika bakroreza. Na frontispisu knjige otisnut je njegov prikaz sv. Pavla s osam „ilirskih“ svetaca, a ispred teksta posvete otisnut je veliki konjanički portret mladog hrvatsko-ugarskog kralja Ferdinanda IV.

Šubarić je dobivao i narudžbe za izradu ilustracija za nabožna djela katoličkih pisaca prve polovine 17. st., objavljena u Beču. Tako je za knjigu Hieremiasa Drexela, DerEwigkheitVorbott, deßTodtßHeroldt (Matthäus Rickhes, 1649.) izradio alegorijsku naslovnicu i tri prikaza na temu memento mori. Iste godine izradio je i alegorijsku naslovnicu za popularnu knjigu Tome Kempenca (Thomas a Kempis) De Imitatione Christi, čije je bečko izdanje sponzorirao Franjo Nádasdy.

Osim navedenih djela poznata su još i dva portreta koja je Šubarić izradio u Beču: nedatirani portret nadvojvode Leopolda Wilhelma von Österreich (1614. – 1662.) i portret nadriliječnika Georga Fabera iz Rottenmanna, koji nosi 1648. godinu. Na tom bakrorezu, kao i na onima iz Rattkayeve knjige, Šubarić se potpisao kao bakrorezac i nakladnik (sculpsit et excudit), što ukazuje na to da je stekao samostalnu poziciju u slikovnoj publicistici Beča oko 1650. Vjerojatno je te godine izradio i bakrorez s prikazom sv. Pavla, prvog pustinjaka, posvećen Martinu Borkoviću, generalnom prioru pavlinskoga reda, koji je od 1667. do 1687. bio zagrebački biskup. Sv. Pavao pustinjak prikazan je prema bakrorezu Albrechta Dürera, Sv. Jeronim u ćeliji (1514.). To je još jedan primjer za Šubarićev način rada, pri kojemu je često kompilirao, citirao ili kopirao predloške drugih autora.

Bakrorezi Jurja Šubarića odražavaju značajke vrlo razgranate i šarolike produkcije uporabne grafike njegova doba. Kao umjetnik Šubarić je pripadao skupini grafičara koji su radili za tiskare i druge izdavače vizualija u Beču sredinom 17. st. Njihovi umjetnički dometi nisu veliki, ali je bez njihova rada nezamisliva vizualna komunikacija na prostoru Habsburške Monarhije u doba sve veće ekspanzije svakovrsnih grafičkih proizvoda namijenjenih i usko elitnim i širokim, pučkim krugovima primalaca.

Vizualna građa iz članka