Likovna umjetnost i komunikacija moći

Maja Žvorc

Portretna poprsja iz Muzeja Međimurja u Čakovcu

Sažetak studije

poprsja1mU lapidariju Muzeja Međimurja u Čakovcu izložena je zbirka dvadesetak kamenih poprsja koja prikazuju ugarske političke, crkvene i gospodarske dostojanstvenike iz druge polovice 17. stoljeća, kada je Čakovcem upravljala obitelj Zrinski. Zbirka je rijedak primjer skulpturalne galerije znamenitih muževa (tal. uomini illustri) u kulturnoj baštini kontinentalne Hrvatske. Dosadašnjim istraživanjima otvoreno je nekoliko pitanja povezanih s njezinim podrijetlom, poput identiteta portretiranih, vremena nastanka, naručitelja i izvornoga smještaja.

Većina poprsja u zbirci nastala je po uzoru na bakrorezne portrete augsburškoga grafičara Eliasa Widemanna objavljene u seriji Icones Illustrium Heroum Hungariae (Beč, 1652). Kao portreti najvažnijih uglednika ističu se poprsja banova Nikole VII. i Petra IV. Zrinskoga, ostrogonskoga nadbiskupa Jurja Lippaya te ugarskih palatina Pavla Pálffyja i Franje Wesselényija (posljednje poprsje nije očuvano, no dokumentiran je njegov izgled). Imenovani dostojanstvenici, izuzev Pavla Pálffyja, dijelili su slične vojno-političke nazore i sudjelovali su u protuhabsburškom pokretu ugarskih magnata protiv centralističke i apsolutističke politike bečkoga dvora. U zbirci se nalaze i kipovi Frana II. Krste Frankopana, također sudionika protuhabsburškoga pokreta, i Adama Zrinskoga, sina Nikole VII, koji su nastali po uzoru na suvremene grafičke i uljene portrete.

poprsja27mTemeljno pitanje podrijetla i kulturno-povijesnog tumačenja zbirke povezano je s pitanjem vremena njezina nastanka i naručitelja. Otegotna je okolnost u njegovu razrješavanju činjenica da dosad nisu pronađeni arhivski podaci koji bi sadržavali potankosti narudžbe ili izrade poprsja. Na osnovi posrednih povijesnih izvora i sličnosti kipova s Widemannovim portretima pojedini istraživači datirali su zbirku u sedmo desetljeće 17. stoljeća, kada su u Čakovcu živjeli Nikola VII. i Petar IV. Zrinski. Zbirka se u tom kontekstu može protumačiti kao Nikolina i Petrova narudžba portretne galerije znamenitih suvremenika, s kojima su dvojica braće bila povezana rodbinskim, prijateljskim, političkim ili drugim vezama. Drugi istraživači pak smatraju da su poprsja nastala početkom dvadesetih godina 19. stoljeća u sklopu planiranoga – no nikad realizirana – projekta obnove čakovečke palače Ladislava Feštetića, navodeći kao glavni argument nacrte obnove glavnoga i dvorišnoga pročelja na kojima su poprsja prikazana kao arhitektonski ukras. Zbirku tumače kao jednu u nizu Feštetićevih narudžbi kojima je mađarski plemić promovirao kult obitelji Zrinski. Bez točnih arhivski podataka ili izvora, nedoumicu o vremenu nastanka poprsja nemoguće je razriješiti pravorijekom, no bilo da je zbirka nastala u 17. ili 19. stoljeću, svojevrstan je medij samoprezentacije i političke afilijacije njezinih naručitelja.

Nedostatnost arhivske dokumentacije otežava i razrješavanje pitanja izvornoga smještaja poprsja. Istraživači su dosad ustanovili dvije pretpostavke. Jedni smatraju da su poprsja ukrašavala pročelje palače Zrinskih kao što je prikazano na prethodno spomenutim nacrtima obnove vanjskoga i dvorišnoga pročelja, no u pisanim opisima i likovnim prikazima palače od 17. do 19. stoljeća nema dokaza da je pročelje ikad bilo ukrašeno kamenim kipovima. Drugi istraživači navode mogućnost da su poprsja bila postavljena u uređenom vrtu Nikole VII. Zrinskog, takozvanom Giardinu, koji se nalazio nedaleko čakovečke utvrde.

Vizualna građa iz studije